Jednostavne fobije

Ovdje spadaju strahovi od specifičnih situacija i objekata, koji obično započinju u djetinjstvu ili mladosti, a nemaju tendenciju fluktuacije kao sto je slučaj u agorafobija.

Tko obolijeva?

Jednostavne fobije su najčešće, a češće se javljaju u žena (od 3,8-14,5 % u muškaraca te 8,5-25,9 % u žena). Najčešće se javljaju u djetinjstvu, između treće i osme godine života. Većina ljudi ne traži liječničku pomoć zbog jednostavnih fobija.

Indigo djeca

Od 1950.-tih godina sve je više indigo djece koja su tako prozvana po navodnoj dominatnoj boji njihove aure-indigo plave. Riječ je o vrlo inteligentnoj, intuitivnoj i produhovljenoj djeci koja lako i brzo uče, ali ne podnose autoritete. Dosadašnje metode učenja njima su naporne i dosadne.

Kako prehrana utječe na spavanje?

Reci mi što jedeš i ja ću ti reći kako spavaš – ovaj preduvjet "dijagnoze" ne zvuči nimalo besmisleno, jer prehrambene navike utječu na sve aspekte našega života, kako na fizičko, tako i na mentalno, pa je logično da prehrana itekako biva povezana sa snom. I ne samo na onaj način na koji svi znamo, a koji nam kaže da ćemo ako teško i kasno jedemo ujedno i teško spavati...

San je, znamo već, prirodna čovjekova metoda opuštanja, način na koji se naše tijelo puni nakon cjelodnevnog pražnjenja, a zajedno s umom prikuplja energiju za novi dan. U savršenom svijetu svi bi spavali dobro, čvrsto, bezbrižno i opušteno, što bi nas ne samo odmorilo, već i pretvorilo u daleko učinkovitije osobe na poslu i kod kuće. Bili bi smireniji u svim društvenim kontaktima, a naše bi se kognitivne funkcije daleko poboljšale, kao i mentalne sposobnosti svih vrsta. Bili bi jednostavno učinkovitiji, radišniji, opušteniji i, ukratko, sretniji.

Opsesivno prejedanje

Epizodama trpanja u sebe golemih količina hrane, obično visoko kalorične, ne prethodi stvarna, konkretna glad, nego je riječ o takozvanom emocionalnom jedenju

Poremećaji jedenja nisu, kao što to mediji nerijetko sugeriraju, bolesti modernog doba. Naprotiv, uglavnom su poznate od davnina, a neke su opisane još u antičkim spisima. Prema suvremenim medicinskim klasifikacijama, spadaju u psihičke poremećaje, a u određenom postotku može ih se naći u svim kulturama. U pravilu se smatraju problemom ženske populacije, a u praksi se, iako rijetko, javljaju i u osoba muškog spola. Za razliku od anoreksije i bulimije, o kojima se proteklih mjeseci mnogo govorilo u hrvatskoj javnosti, o problemu kompulzivnog prejedanja malo se raspravlja, iako ovaj bulimiji srodan poremećaj prema američkim statistikama zahvaća od 0,9 do 4 posto cjelokupne populacije. Kako je riječ o "tajnoj" bolesti koju oboljeli, a zatim i njihova bliža okolina, nastoje prikriti, teško je odrediti stvarne razmjere bolesti. Prof. dr. sc. Vesna Vidović, s Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ističe kako se mali broj oboljelih od poremećaja jedenja javlja liječniku specijalistu, što procjenu o ukupnom broju oboljelih čini još neizvjesnijom.

Što je poremećaj kompulzivnog prejedanja?

Bihejvioralna terapija

Shizoafektivni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Klinička slika i dijagnostički kriteriji
Tijek bolesti
Liječenje
Prikaz slučaja