Najvažnije što netko može učiniti za depresivnu osobu je pomoći joj da dobije odgovarajuću liječničku pomoć. To obuhvaća ohrabrivanje bolesnika da ne prekida terapiju ili da potraži korekciju terapije ako ne dođe do poboljšanja.
Depresivne osobe ne traže da budu depresivne i takve primjedbe samo povećavaju njihov osjećaj osamljenosti i nesreće.
Nije točno da se sa erektilnom disfunkcijom muškarac jednostavno mora pomiriti. ED je poremećaj koji nije prihvatljiv u bilo kojoj životnoj dobi i može se jednostavno liječiti.
U međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-X(F63.0,Z72.6) i DSM-IV-TR(312.3), patološko kockanje je navedeno kao jedna od šest kategorija poglavlja »Poremećaji kontrole ponašanja». ((American Psychiatric Association: Diagnostic and Statistical Manual of Mental disorderes, fourth Edition, Text Revision, Electronic DSM-IV-TR-TM Plus; Washington, DC: American Psychiatric Publishing Inc., 2003.)
Definicija poremećaja kontrole ponašanja glasi: Nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog ponašanja ili nagona koji je opasan za druge ili za samu osobu, i koji je obično obeležen zadovoljstvom nakon što se izvede.Bitno obeležje poremećaja kontrole impulsa je izostanak otpora ponašanju, impulsu ili iskušenju da se napravi čin koji šteti samoj toj osobi ili drugima. Poremećaj se ogleda u tome da osoba ima rastući osećaj napetosti i uzbuđenja pre samog čina, a za vreme samog čina osećaj zadovoljstva ili olakšanja. Nakon čina mogu se, ali i ne moraju javiti žaljenje, kajanje i osećaj krivice.
Bitno obeležje patološkog kockanja je trajno i povratno neprilagođeno kockanje, koje unosi razdor u lična, porodična i poslovna očekivanja. Sastoji se od čestih, ponavljanih epizoda kockanja koje preovlađuju u bolesnikovom životu na štetu socijalnih, radnih, materijalnih i porodičnih vrednosti.
Ovdje spadaju strahovi od specifičnih situacija i objekata, koji obično započinju u djetinjstvu ili mladosti, a nemaju tendenciju fluktuacije kao sto je slučaj u agorafobija.
Jednostavne fobije su najčešće, a češće se javljaju u žena (od 3,8-14,5 % u muškaraca te 8,5-25,9 % u žena). Najčešće se javljaju u djetinjstvu, između treće i osme godine života. Većina ljudi ne traži liječničku pomoć zbog jednostavnih fobija.
Poremećaji hranjenja rezultat su međusobnog djelovanja niza čimbenika, a mogu uključivati brojne biološke, socijalne i psihološke uzroke i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. U poremećaje hranjenja ubrajaju se pretilost, anorexia nervosa i bulimia nervosa. Od anoreksije boluje 0.5 - 1 % adolescentica, a smrtnost se pojavljuje u do 9% slučajeva (isključujući samoubojstvo). Stoga je anoreksija nervoza (AN) ozbiljan i potencijalno letalan poremećaj hranjenja, karakteriziran dubokim poremećajem doživljavanja slike vlastitog tijela, obuzetošću mršavošću i gubitkom tjelesne težine bez organskog uzroka.
Povijesne činjenice
Tko obolijeva od anoreksije?
Epidemiologija
Etiologija
Biološki čimbenici
Psihološki i psihodinamski čimbenici
Socijalni čimbenici
Klinička slika
Diajgnoza i diferencijalna dijagnoza
Liječenje
Literatura
Za Telegram govore profesorice Gordana Kuterovac Jagodić i Nataša Jokić-Begić
Sve restriktivnije mjere, rast broja zaraženih, (samo)izolacija i ostanak u kućama. Ovome scenariju posljednjih dana svjedočimo i u Hrvatskoj uslijed pandemije koronavirusa čije je žarište sada u Europi. Izgledno je, dakle, da ćemo neko vrijeme biti doma i tako biti odgovorni prema sebi i drugima. Posve nova, dosad nezabilježena situacija, u kojoj je pod posebnim opterećenjem zdravstveni sustav, ima i svoju psihološku dimenziju o kojoj je važno (i bit će sve važnije) govoriti koliko i o samoj pandemiji.
Psychologische Online-Beratung
Sandra Jovanović Miljko
Tel./WhatsApp: +49 178 110 3745
