Neki od vas vjerojatno smatraju kako se nešto tako važno, intimno i neizbježno kao što je seksualnost niti može, niti treba, uzeti u zaštitu. Kome su potrebna posebna seksualna prava? Nije li, uostalom, činjenica da to pravo ionako koristimo - neki češće, neki rjeđe - bez obzira što o tome mislila država, crkva ili susjedi. Nije li seks, dodat ćete, nemoguće jednoznačno definirati, pa stoga i nemoguće propisivati? Ne baš. Činjenica je, naime, da je seks oduvijek bio podvrgnut zakonskim odredbama, odnosno, preciznije rečeno, zabranjivan. Tijekom povijesti, seksualno je nasilje nad ženama bilo kažnjavano kao zlouporaba očeve ili muževljeve imovine, brošure o kontracepciji zabranjivane kao pornografija, muškarci zaljubljeni u druge muškarce slani u zatvor, jednako kao i parovi zatečeni u oralnom seksu. Na različitim krajevima svijeta, specifični običaji i tradicije rezultirali su raširenom praksom amputacije klitorisa (još uvijek prisutnom), "liječenjem" masturbacije elektroškokovima, pravom velikaša na razdjevičenje mladenki... Seks je, pogledamo li bolje, uvijek bio reguliran. Zašto? Zašto je u Teksasu i nekim drugim južnim državama SAD odnedavno teže kupiti vibrator nego automatsko oružje? Zašto se navodni dušebrižnici opiru seksualnoj edukaciji? Zašto crkva i dalje zabranjuje uporabu kondoma? Zato jer je seks opasan!
Vaginizam
Anorgazmija
Prebrzi orgazam
Bolni snošaj
Dugi niz godina se ženska seksualnost stavljala na marginu istraživanja, ali ne samo istraživanja već i progovaranja o samoj seksualnosti kod žena. Žene kao da su smatrane kao osobe kojima seks nije bitan i kao da one u svom seksualnom životnu ne mogu imati prepreke i smetnje. Naglasak je stavljen na mušku seksualnost te su i novinski članci te i istraživački radovi preplavljeni muškom seksualnošću. Kako se stvarao otvoreniji i liberalniji pogled na ljudsku seksualnost te razvojem feminističkih shvaćanja, počelo se, ali još nedostatno, progovarati o ženskoj seksualnosti.
Zbog predrasuda i iskrivljenih informacija osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem
Kako shvatiti depresiju? Problem depresije jedan je od najvećih paradoksa društva i medicine. Stotine milijuna ljudi u svijetu, a stotine tisuća u Hrvatskoj, trpe od te bolesti, ali u najboljem slučaju jedna trećina potraži liječničku pomoć, a odgovarajući tretman dobije samo njih 10-20 posto. Depresija je lječiva, ali privoljeti osobu s depresijom (ili samog sebe) na odlazak liječniku, i to još psihijatru, u većini je slučajeva mission impossible. Svatko tko ima depresiju trpi brojne i ozbiljne smetnje i svjestan je da mu je loše, no ne shvaća prirodu svojih tegoba i ne zna što mu je činiti, a od okoline uglavnom dobiva pogrešne savjete i neumjesne primjedbe.
Najvažnije što netko može učiniti za depresivnu osobu je pomoći joj da dobije odgovarajuću liječničku pomoć. To obuhvaća ohrabrivanje bolesnika da ne prekida terapiju ili da potraži korekciju terapije ako ne dođe do poboljšanja.
Depresivne osobe ne traže da budu depresivne i takve primjedbe samo povećavaju njihov osjećaj osamljenosti i nesreće.
Poremećaji hranjenja rezultat su međusobnog djelovanja niza čimbenika, a mogu uključivati brojne biološke, socijalne i psihološke uzroke i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. U poremećaje hranjenja ubrajaju se pretilost, anorexia nervosa i bulimia nervosa. Od anoreksije boluje 0.5 - 1 % adolescentica, a smrtnost se pojavljuje u do 9% slučajeva (isključujući samoubojstvo). Stoga je anoreksija nervoza (AN) ozbiljan i potencijalno letalan poremećaj hranjenja, karakteriziran dubokim poremećajem doživljavanja slike vlastitog tijela, obuzetošću mršavošću i gubitkom tjelesne težine bez organskog uzroka.
Povijesne činjenice
Tko obolijeva od anoreksije?
Epidemiologija
Etiologija
Biološki čimbenici
Psihološki i psihodinamski čimbenici
Socijalni čimbenici
Klinička slika
Diajgnoza i diferencijalna dijagnoza
Liječenje
Literatura
Psychologische Online-Beratung
Sandra Jovanović Miljko
Tel./WhatsApp: +49 178 110 3745
