PTSP ( posttraumatski stresni poremećaj ) - dijagnoza F43.2

Posttraumatski stresni poremećaj (dijagnoza F43.2) je poremećaj u kojem se stalno ponavlja proživljavanje doživljene traume, što rezultira osjećajem užasavajućeg straha i bespomoćnosti, pa se izbjegavaju sve situacije koje bi mogle izazvati prisjećanje na doživljenu traumu. Trauma se naknadno ponovno proživljava kroz noćne more ili pojavljivanjem tih scena. PTSP postaje kroničan ako je prisutan duže od 3 mjeseca, a ako se ne liječi može oslabiti s vremenom, no kod nekih bolesnika ostavlja trajne posljedice.

Liječenje. Liječenje se sastoji od psihosocijalne terapije i farmakoterapije.

Kratki psihotični poremećaj

Kratki psihotični poremećaj (KPP) je nova dijagnostička kategorija, javlja se u DSM-IV (šifra F23.8x) i vrlo vjerojatno se više u takvom obliku neće pojavljivati u slijedećim revizijama te klasifikacije. Evo zašto: I sama definicija tog poremećaja i klasteri simptoma pa i ostale odrednice nemaju patognomoničnosti niti specifičnosti psihopatologije, a isto tako ni specifične etiologije ni patologije ni patofiziologija, a u svezi s tim ni tipične terapije.
S kliničkog stanovišta može se reći, da se radi o vrlo vjerojatno heterogenoj skupini različitih psihotičnim stanja, koje se ne mogu svrstati u specifične poznate psihoze utemeljeno klasificirane na osnovu specifične kliničke slike i patognomoničnih simptoma ili skupine simptoma, ali i na osnovu specifičnih kriterija isključivanja (na primjer dokazani organitet isključuje shizofreniju).

Alzheimerova bolest

Demencija Alzheimerovog tipa je vodeća bolest današnjice, najčešća je od svih demencija i u stalnom je porastu. 1906. godine Alois Alzheimer je prvi puta opisao sindrom demencije kao psihički poremećaj koji je po njemu dobio ime Alzheimerova bolest (AB) odnosno Alzheimerova demencija (DAT). Spominjanje ove bolesti je ranije bilo rijetko, a postavljanje dijagnoze još rjeđe. Unatrag tri do četiri desetlijeća dijagnosticirala se i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska demencija ili kao kronični psihoorganski sindrom.

Diskriminacija ljudi koji boluju od depresije i anksioznosti

Simpatični i antipatični pacijenti

Osobe s kronično sniženim raspoloženjem često ne mogu računati ni na temeljno razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih

Riječ "simpatija" dolazi od grčkog korijena "pathos", što označava osjećaje ili osjete, te od prefiksa "syn", koji označava zajedništvo ili bliskost.
Dakle, simpatija znači afinitet, privrženost, pozitivan osjećaj prema nekome. Antipatija je, pak, nesklonost, odbojnost, averzija.
Simpatičnost je moć izazivanja pozitivnih emocija kod druge osobe, ali bez buđenja seksualne želje. Iako simpatična osoba može biti i seksualno poželjna, to je druga, nepovezana značajka. Simpatična osoba ima brojne prednosti u društvu, jer je sposobna navoditi druge da joj budu pri ruci, da se s njome druže, da joj izađu u susret i pruže neki ustupak ili pogodnost.
A tko je antipatičan?

Istina o veličini - je li i koliko je važna

Kod razgovora o muškom penisu, obično se postavlja pitanje znači li veći ujedno i bolji. Odgovor na to pitanje glasi: ponekad je bolji veći, a ponekad je bolji manji!

Veličina penisa koju žena želi ili preferira često ovisi o njenoj trenutnoj situaciji i aktivnosti o kojoj razmišlja. Ukoliko razmišlja o prvom vaginalnom seksu, svaki penis će joj vjerojatno izgledati prevelik i zastrašujući. Ukoliko žena razmišlja o analnom seksu, može donijeti odluku ovisno o veličini partnerova penisa. Ukoliko želi oralno stimulirati partnera, bit će zadovoljnija s manjim penisom jer će preveliki penis u ustima ili izazivati gušenje i nagon na povraćanje, ili će je zbog njega jako boljeti mišići čeljusti. Ženina maštanja, dakle, nisu nužno čvrsto definirana.

SMJERNICE ZA POBOLJŠANJE KVALITETE SEKSUALNOG KONTAKTA

Ove bi smjernice trebalo koristiti s onima o komunikaciji, koje su jednako važne za poboljšanje vaše seksualne veze. Vježbe koje slijede dio su uobičajene seksualne terapije. Vaš bi vam terapeut trebao objasniti svaki stupanj prije nego li od vas zatraži da ih iskušate. Bez obzira radite li s terapeutom ili ne, potrebno je da oboje pažljivo pročitate upute koje slijede i porazgovarate o njima. Raspravite sve što vam nije sasvim jasno, kao i ono što vas muči oko provođenja vježbi. Zapamtite što smo rekli o komunikaciji. Tek kad se oboje budete osjećali ugodno provodeći prvi stupanj, terapeut (ili vi sami) će vas uputiti na drugi stupanj itd. Nemojte pretpostaviti da neki stupanj možete preskočiti. Najvažnije od svega je dobro proraditi svaki od njih. Ako vas bilo koji stupanj ispunjava napetošću ili se ne možete opustiti, tada raspravite o svojim osjećajima i pokušajte ponovno. Bude li potrebno, uvijek se možete vratiti na prethodni stupanj.
Na početku ćemo predložiti neke granice koje ne biste smjeli prijeći. Isprva će vam se to činiti pomalo klinički, kao da vodite ljubav po liječnikovim uputama, ali to je samo privremeno. Ubrzo ćete sami postavljati granice, odnosno moći ćete slobodno reći "Stani" bez bojazni da će se vaš partner uzrujati, naljutiti ili se osjetiti odbačeno. Tek kada ćete moći prekinuti seksualni kontakt bez straha ili nelagode, počet ćete zaista uživati tako da nećete poželjeti stati.