Osobe s kronično sniženim raspoloženjem često ne mogu računati ni na temeljno razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih
Riječ "simpatija" dolazi od grčkog korijena "pathos", što označava osjećaje ili osjete, te od prefiksa "syn", koji označava zajedništvo ili bliskost.
Dakle, simpatija znači afinitet, privrženost, pozitivan osjećaj prema nekome. Antipatija je, pak, nesklonost, odbojnost, averzija.
Simpatičnost je moć izazivanja pozitivnih emocija kod druge osobe, ali bez buđenja seksualne želje. Iako simpatična osoba može biti i seksualno poželjna, to je druga, nepovezana značajka. Simpatična osoba ima brojne prednosti u društvu, jer je sposobna navoditi druge da joj budu pri ruci, da se s njome druže, da joj izađu u susret i pruže neki ustupak ili pogodnost.
A tko je antipatičan?
Opširnije: Diskriminacija ljudi koji boluju od depresije i anksioznosti
Brz tempo života, međuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, poslovna kompeticija, borba za moć, društveni status ili golu egzistenciju, kontinuirani su izvor stresa. Posljedice ne rješavanja stresa kreću se (i najčešće se dešavaju redoslijedom) od lošeg zdravlja preko rasturenih brakova i gubitka posla, do prerane smrti. Na sreću, moderni psihološki pristupi za rješavanje stresa veoma su efikasni i naučno provjereni.
Latinska riječ districtia, kroz srednjovjekovnu francusku destrece i srednjovjekovnu englesku distresses, postaja je engleska riječ distress, odnosno skraćivanjem stress. Tijekom petnaestog stoljeća stres je označavao pritisak, a tek u dvadesetom stoljeću se počinje koristiti u medicini i označava duševno ili tjelesno preopterećenje i iscrpljenost organizma. Kanadski liječnik H. Selye definira stresor kao vanjski podražaj ili stimulus, a stres kao stanje tjelesnog disekvilibrija uzrokovanog stresorom. Stresori mogu biti vanjski fizički stimulusi kao različite infekcije, ali isto tako mogu biti i vanjski psihosocijalni činitelji kao ljubav i smrt. Da bi protumačila nečije odgovor na stresore, dinamska psihoterapija se usredotočuje na:
Poremećaji hranjenja rezultat su međusobnog djelovanja niza čimbenika, a mogu uključivati brojne biološke, socijalne i psihološke uzroke i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. U poremećaje hranjenja ubrajaju se pretilost, anorexia nervosa i bulimia nervosa. Od anoreksije boluje 0.5 - 1 % adolescentica, a smrtnost se pojavljuje u do 9% slučajeva (isključujući samoubojstvo). Stoga je anoreksija nervoza (AN) ozbiljan i potencijalno letalan poremećaj hranjenja, karakteriziran dubokim poremećajem doživljavanja slike vlastitog tijela, obuzetošću mršavošću i gubitkom tjelesne težine bez organskog uzroka.
Povijesne činjenice
Tko obolijeva od anoreksije?
Epidemiologija
Etiologija
Biološki čimbenici
Psihološki i psihodinamski čimbenici
Socijalni čimbenici
Klinička slika
Diajgnoza i diferencijalna dijagnoza
Liječenje
Literatura
Znamo da depresija može biti posljedica kliničkog manjka nekih vitamina, posebno vitamina B skupine, ali kakva prehrana bi mogla utjecati na razvoj depresije kod osoba adekvatnog nutritivnog statusa?
Uvod
Koji su mogući mehanizmi utjecaja prehrane na depresiju?
Stavovi o prehrani i ponašanju kroz povijest
Mediteranska prehrana
Vitamini i mineralne tvari
Tjelesna aktivnost
Gojaznost
Čokolada
Dodaci prehrani
Literatura