U liječenju fobije uglavnom se koristi kombinacija lijekova i kognitivno-bihevioralne terapije.
Kognitivno-bihevioralna terapija uključuje i desenzibilizaciju koja se fokusira na promjenu vašeg razmišljanja i načina na koji mislite u trenutku kada se suočite sa stresnom situacijom ili objektom. Pojednostavljeno, to bi značilo da ukoliko promijenite način na koji razmišljate, promijenit ćete način na koji djelujete. Ako promijenite način djelovanja, promijenit ćete i način na koji razmišljate.
Mnogi misle kako je očito kad je netko u depresiji, no na nesreću, okolina najčešće depresiju prepoznaje kad ona dugo traje, kad je tipična i kad je zastupljena većim brojem simptoma. No, depresija je zaista bolest s tisuću simptoma, kod svakog se pojedinca manifestira različito, a česta pojava je da ni sam pojedinac koji pati od depresije toga nije svjestan ili da iz različitih razloga skriva bolest (često uspješno).
Sljedeći znakovi depresije s njom se ili ne povezuju ili se povezuju samo ako su prisutni uz barem još jedan znak koji smatramo tipičnim (loše raspoloženje, povučenosti i sl.):
09:21 24.03.2020 Autor: HINA
Premda je izolacija ispravan odgovor na aktualnu pandemiju, treba nam upravo suprotan odgovor na epidemiju usamljenosti
Sa sve većim brojem ljudi koji su zbog širenja koronavirusa prisiljeni na karantene, samoizolaciju ili socijalno distanciranje, raste rizik od još jedne prijetnje po javno zdravlje – od usamljenosti.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) psihijatrijski je poremećaj koji se može razviti u osoba aktivno ili pasivno izloženih životno ugrožavajućim iskustvima. PTSP i ostali stresom uzrokovani poremećaji uvelike utječu na opće zdravstveno stanje pojedinca i smanjenje njegove funkcionalnosti na socijalnom i radnom planu. Zbog komplicirane dijagnoze PTSP-a i često udruženog komorbiditeta te činjenice da se dijagnoza temelji većinom na simptomima opisanim od bolesnika, pri dijagnosticiranju PTSP-a potrebno je primijeniti što više različitih metoda procjene i dijagnostičke kriterije u svim područjima rada (kliničkom, istraživačkom i forenzičkom), a dobivene podatke iskoristiti za izradu što učinkovitijeg terapijskog plana. Samo liječenje potrebno je prilagoditi pojedincu kombiniranjem psihoterapijskih, psihofarmakoloških i psihosocijalnih metoda