Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Prognoza
Liječenje
Edukacija bolesnika
Prikaz slučaja
Somatizacijski poremećaj je kronični, jaki psihijatrijski poremećaj koji se odlikuje mnogim recidivirajućim klinički značajnim tjelesnim tegobama (uključujući bol i gastrointestinalne, seksualne i neurološke simptome) koji se ne mogu objasniti potpuno fizičkom bolešću.
Simptomi se obično javljaju prije 30-te godine starosti i prisutni su nekoliko godina prije nego se bolesnik obrati psihijatru. Bolesnici obično imaju dugu i kompliciranu povijest kontakata s primarnom i specijalističkom zdravstvenom zaštitom. Patofiziologija somatizacijskog poremećaja je nepoznata. Pretpostavlja se da može biti povezana uz povećanu svijest o normalnim tjelesnim funkcijama koja prilikom pristrane interpretacije sugerira tjelesnu bolest. Kod bolesnika sa somatizacijskim poremećajem može biti povišen tonus autonomnog živčanog sustava koji može uzrokovati fiziološke učinke kao što su tahikardija, povećan motilitet gastrointestinalnog sustava ili povećan mišićni tonus koji može uzrokovati bolne senzacije (npr. tenzijska glavobolja).
Najčešće se javlja u petom i šestom desetljeću, napreduje brzo i otprilike sljedećih pet godina nastaje teška demencija
Vodeća bolest današnjice, demencija Alzheimerova tipa, u stalnom je porastu i najčešća je od svih demencija (čini 50 posto svih).
Opširnije: Alzheimerova demencija - kad duh i tijelo prestanu biti jedno
Osobine djece s ADHD-om
Teškoće u održavanju pažnje
Hiperaktivno ponašanje
Impulzivnost
Uzroci poremećaja
Dijagnosticiranje
Dodatne teškoće
Utjecaj okoline
Dijete sa ADHD-om u školi
Dijete s ADHD-om i obitelj
Što se još može učiniti
Priprema djeteta s ADHD-om za prvi dan škole
Opširnije: ADHD - DEFICIT PAŽNJE / HIPERAKTIVNOST I POSEBNE EDUKACIJSKE POTREBE
Zanimljiv pristup rješavanju ADHD poteškoća nudi specijalist pedijatar alergolog dr. Doris J. Rapp koja pad koncentracije, nemogućnost održanja pozornosti i stalnu potrebu za akcijom vidi, između ostalog, i u hrani koju dijete konzumira.
Kada govorimo o osjetljivosti na hranu kod hiperaktivnog sindroma, valja naglasiti da se radi o još uvijek nedefiniranom mehanizmu.
Sudeći prema rezultatima brojnih anketa, statističkim i drugim podacima, svi mi, pogotovo oni koji rade s mladima, moramo biti u stanju pripravnosti
Ovisnosti (alkohol, duhan i psihoaktivna sredstva), nova opća opasnost koja se nakon domovinskog rata nadvila nad našu domovinu, pozivaju na akciju svih koji rade s mladima. zašto mladi čovjek krene putem neke ovisnosti, zbog znatiželje, loše obitelji ili osobnog dokazivanja, nitko ne zna pravi odgovor.