Kockanje - PREVENCIJA

Prevencija patološkog kocaknja može biti primarna, sekundarna i tercijalna.

Program i radionice

Reintegracija,rehabilitacija i pomoc porodicama

Ovisnost o psihoaktivnim tvarima

Uvod
Epidemiologija
Komorbiditet
Etiologija
Dijagnoza
Klinička slika
Tijek i prognoza
Liječenje
Prikaz slučaja 1
Prikaz slučaja 2

Uvod

Temeljno je obilježje ovisnosti o psihoaktivnim tvarima postojanje većeg broja kognitivnih, ponašajnih i fizioloških simptoma koji upućuju na to da osoba nastavlja uzimati psihoaktivne tvari usprkos značajnim problemima vezanim uz njihovu uporabu. Ustaljuje se obrazac redovitog uzimanja tvari, koji dovodi do tolerancije, sustezanja i prisile uzimanja psihoaktivnih tvari.

Nesanica

Stanje budnosti i sna podliježe pravilima ritmičnosti povezanih s prirodnim ciklusima (dan i noć). Do poremećaja prirodnog toka sna dolazi zbog različitih promjena u okolini, djelovanja stresa i bolesti, kao i uslijed promijenjenih navika života.
San je fiziološka pojava koja se izmjenjuje sa stanjem budnosti u okviru ritma dana i noći, a služi odmaranju i oporavku organizma. San ima 4 stadija:
1. uspavljivanje (ulazak u san)
2. lagani san
3. polagani san
4. duboki san

Kockari - Informacije za članove porodice

Patološko kockanje je bolest zavisnosti i ono kao i svaka druga bolest ima svoje faze.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) - dijagnoza F43.2

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) psihijatrijski je poremećaj koji se može razviti u osoba aktivno ili pasivno izloženih životno ugrožavajućim iskustvima. PTSP i ostali stresom uzrokovani poremećaji uvelike utječu na opće zdravstveno stanje pojedinca i smanjenje njegove funkcionalnosti na socijalnom i radnom planu. Zbog komplicirane dijagnoze PTSP-a i često udruženog komorbiditeta te činjenice da se dijagnoza temelji većinom na simptomima opisanim od bolesnika, pri dijagnosticiranju PTSP-a potrebno je primijeniti što više različitih metoda procjene i dijagnostičke kriterije u svim područjima rada (kliničkom, istraživačkom i forenzičkom), a dobivene podatke iskoristiti za izradu što učinkovitijeg terapijskog plana. Samo liječenje potrebno je prilagoditi pojedincu kombiniranjem psihoterapijskih, psihofarmakoloških i psihosocijalnih metoda

Socijalne fobije razlikuju se od stidljivosti

Socijalna ili društvena fobija u svom najizraženijem obliku javlja se kod dva ili tri posto ljudi i jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja. Pa ipak, također je i jedan od najčešće neshvaćenih i najslabije proučavanih među njima.

Naziva se još i socijalno anksioznim poremećajem, a definira se kao intenzivan strah od drugih ljudi u uobičajenim socijalnim situacijama ili pak strah od poniženja u istim situacijama. Socijalna fobija može se shvatiti kao strah koji se javlja kod ljudi kada su okruženi nepoznatim osobama, kada trebaju govoriti u javnosti, razgovarati s autoritativnom osobom...